Hi Tech PICC STD pruža nekoliko metoda za pristup sadržaju programske memorije za vreme izvršavanja programa. Prilikom izmene sadržaja programske memorije mora se biti izuzetno oprezan. Ukoliko se modifikuje lokacija koja se trenutno izvršava ili se selektuje region izvršnog koda da se koristi kao stalno skladište podataka, rezultat može biti fatalan i može doći do otkazivanja rada uređaja.
Većini mikrokontrolera koji dolaze sa ugrađenim EEPROM-om, Hi-Tech C kompajler omogućuje nekoliko metoda za pristup ovoj memoriji. U ovom tekstu su opisane sve njegove metode za pristup EEPROM-u.
PIC mikrokontroleri imaju specifične instrukcije koje su u stanju da manipulišu sa bitima. Ove instrukcije se uglavnom svode na setovanje i brisanje određenog bita u okviru nekog bajta. Gde god je moguće Hi-Tech C će pokušati da iskoristi ove instrukcije radi optimizacije koda.
Kreiranje identifikacionog broja uređaja, koji koristi PIC mikrokontrolere, olakšano je ID lokacijama PIC mikrokontrolera. Ove lokacije mikrokontrolera nalaze se izvan adresabilnog prostora i za pristup njima ne mogu se koristiti regularne funkcije programskog jezika C.
Svaki mikrokontroler ima svoje konfiguracione bite preko kojih se mogu podešavati razni parametri mikrokontrolera. Ti parametri mogu biti: zaštita programa od iščitavanja, zaštita iščitavanja eeprom-a, postavljanje mikrokontrolera u debug mod, uključivanje watchdog timer-a, izbor vrste oscilatora koji se koristi sa mikrokontrolerom,… i druge opcije. Opcije koje se mogu podešavati zavise isključivo od vrste mikrokontrolera i za konkretan spisak opcija treba pogledati uputstvo od mikrokontrolera sa kojim se radi.
Stek kod PIC mikrokontrolera je ograničene veličine i ne može se njime direktno manipulisati. Na programeru je da proveri da se nije desilo prekoračenje u maksimalnoj dubina steka. Graf poziva funkcija je obezbeđen od strane linkera, pri generisanju MAP fajla, i prikazuje nivo steka, pri svakom pozivu funkcije.
Bolova algebra kao osnovni jezik računara poznaje samo dve različite vrednosti: tačno i netačno. Neophodna veličina promenljivih za prikazivanje ovih podaka iznosi samo 1 bit. U ovom tekstu objasnićemo potrebu za bit promenljivima i kako je to rešeno u nekim C kompajlerima za mikrokontrolere.
Višestruka reprezentacija brojeva u različitim brojnim sistemima dovodi do potrebe da se na jednoznačan način da do znanja u kom brojnom sistemu je broj zapisan. Da li se konstanta zapisana kao 21 posmatra kao short long unsign ili kao double tip podataka u programu? Odgovor ćete pronaći u nastavku teksta.
Neki brojni sistemi imaju prednost nad drugim brojnim sistemima. Da bi smo bili u mogućnosti da koristimo prednosti svih brojnih sistema, mora postojati način da se izvrši konverzija predstave broja iz jednog brojnog sistema u drugi.
Predstava brojeva u binarnom brojnom sistemu je neuobičajena i nepraktička, a broj u decimalnom brojnom sistemu se ne može na jednostavan način konvertovati u binarni. Neophodno je pronaći neku predstavu brojeva između ova dva brojna sistema, koja će zadovoljiti sledeće uslove: konvertovanje u binarni sistem mora biti jednostavno kao i izvođenje aritmetičkih operacija. Reprezentacije brojevnih sistema koje zadovoljavaju ove uslove su oktalni i heksadecimalni brojni sistemi. Oba ova dva brojna sistema pripadaju grupi pozicionih brojnih sistema.